Beskrajni krug pozorišta. U njemu dijete.
Ima li idealnijeg pojma i slike od kruga?
Krug je važan. Sve je u njemu važno. Jer je zajedno.
Takav krug je porodica pozorišta za djecu. Pozorišta iz Srbije, Slovačke, pozorišta iz Hrvatske, Bugarske, Poljske, Turske, Federacije BiH, Slovenije i Španije, sa pozorištem iz Republike Srpske čine krug. U našem slučaju, krug jednog Festivala. Ali nije samo o tome riječ.
U našem krugu su glumci, književnici, slikari, pjesnici, dramski pisci, dizajneri, producenti, fotografi.., povezani tetivama umjetnosti. A centralna tačka u tom krugu je dijete. Djeca.
Zato je ovaj krug najvažniji krug na planeti.
Činiti za djecu, zbog djece, djeci… sveti je to čin. Čist kao suza radosnica zbog tek rođenog djeteta, zbog djeteta koje je prohodalo, progovorilo, koje se nasmijalo. A kada se nasmije dijete, nasmijao se cijeli svijet.
Ali, i svijet je krug. Krug nad krugovima. I u tom krugu svijeta najradosnija su djeca. Koliko svijet čini za djecu? Kakvu stvarnost im pruža? Kakvu budućnost? Misli li svijet na dijete? Vidi li ga u svom krugu?
Bolna su ova pitanja, a ni odgovori ne bi manje boljeli.
Zato je važan još jedan krug. Krug porodice.
U njemu, svjesna onih pitanja o krugu svijeta, porodica svojom snagom bdije nad djetetom. Bori se za dijete. Bez predaha, bez umora, svaki dan, svaki dan… Daje, ali i bira vlastite odgovore.
E, taj krug je najvažniji krug pozorišta za djecu. U našem krugu govore lutke, hodaju oblaci, vukovi su od pliša, a srne od čelika, vjetar ne nosi brodove, more ne guta mornare, ptice i mačke se razumiju, mjesec pjeva uspavanke, sunce osvjetljava ispravne puteve, ima zima, nema hladnoće, ima ljeta, nema suše, jeseni beru najzlatnije plodove. Nije to samo mašta. Ni imaginacija. To je ljubav, predanost, posvećenost i svijet kakav bi pozorišta željela da bude i onaj najveći, krug svijeta. Da nikoga ne boli, da nema suza, da i mrvice nahrane, a da dobro i dobrota, plemenito i nježno uvijek pobijedi.
Živjelo dijete! Živjele porodice! Živjelo pozorište!
Zaokružimo!
Dobro nam došli na Festival!
* Naslov teksta je inspirisan rečenicama Miloša Crnjanskog, s početka knjige „Seobe“ „Beskrajni, plavi krug. U njemu, zvezda.“
Ljiljana Marinković Labović