„Bure“ sutra premijerno u Dječijem pozorištu RS: Maštovita priča o odrastanju

Direktorica Dječijeg pozorišta RS Ljiljana Labović Marinković istakla je da je pred nacionalnim teatrom za djecu veliko finale sezone i važna predstava koja je nastala po djelu Isidore Sekulić koje je dio školske lektire.

– Sigurna sam da će „Bure“ da stigne na mnoge festivale. Umjetnički direktor Dječijeg pozorišta RS Duško Mazalica želio je da naš ansambl radi sa Sonjom Petrović, jer je ona rediteljka čija karijera pretpostavlja da će donijeti nešto novo ansamblu Dječijeg pozorišta RS. Prijedlog da radimo pripovijetku „Bure“ Isidore Sekulić bio je upravo rediteljkin, a mi smo prihatili njenu ideju – rekla je Labović Marinković.

Dodala je da je važno, zbog svega što se dešava u nama, oko nas i među nama, da ovom predstavomm porukama i odgovorima koje ona nosi, prosvjeta dopre do što više mladih ljudi.

– Sigurna sam da će ovu predstavu moći da gledaju i mališani od tri i od pet godina, ali i oni stariji kao i roditelji-kazala je ona.

Rediteljka Sonja Petrović naglasila je da je iza njih lijep, plodonosan i kreativan prosces zahvljaujući glumcima koji su posvetili svoje vrijeme i talenat ovom projektu.

-Zajedničkim snagama smo se upustili u ovo stvaralaštvo. Zahvalila bih se svima na srdačnom radu, podršci i razumevanju celog procesa i verujem da će baš zbog toga ova predstava da živi mnogo više i duže-navela je Petrovićeva.

Istakla je da su djela Isidore Sekulić baš rijetko, skoro nikako igrana, pogotovo u pozorištu za djecu.

– „Bure“ je napisano 1913. i deo je zbirke „Saputnici“, ali s obzirom da se ono bavi unutrašnjim svetom jedne devojčice ono je svevremeno. Jedino što se menja je okruženje deteta, ali dete je jednako i danas, možda i više, usamljeno i negde prinuđeno da samo razmaštava svoj život. Upravo to je priča koju pričamo u „Buretu“. Priča o devojčici koja razmaštava svoju kreativnost i uz pomoć štapa i kanapa uspeva da otputuje na najdalje destinacije i mesta, da oživi neke likove. Sve to radi zbog samoće, jer odrasta u porodici bez jednog roditelja i kroz celo svoje putovanje traži majku želeći da se poveže sa njom kroz igru – ispričala je Petrovićeva.

Objasnila je da sve čime se djevojčica igra na sceni su stari predmeti, sve je reciklirano i uči djecu da bilo šta može biti igračka.

– Mislim da smo i u smislu procesa pošteno prišli samoj temi, jer kada pričamo o prirodi i o samom odnsou prema prirodi, mi tu nismo licemerni nego se bavimo time.  Sve što je na sceni je reciklirano. Predstava je ekološki osveštena u samoj praksi nastajanja a ne samo u temi kojom se bavi – kazala je Petrovićeva.

Dodala je da bi voljela da svako od ko pogleda predstavu u njoj pronađe svoju iskru koju će ponijeti sa sobom kući.

Na njene riječi nadovezala se kostimografkinja i scenografkinja Irina Somborac koja je objasnila da je rad na ovom komadu bio veoma izazovan.

– Početna ideja za likovno i tehničko rešenje lutaka i scenografije bila je upotreba predmeta koji nas svakodnevno okružuju, a koji su odbačeni. Tako da reciklažom flaše postaju ribice, košarice postaju guske, razni kuhinjski predmeti postaju ptice ili bubice. Svi smo imali zadatak da raščistimo podrume, skupljali smo stvari po buvljim pijacama i redovno je publika pozorišta donosila deo predmeta. Sve to čini scenografiju ove predstave – navela je Somborac.

Kako je kazala cilj je bio da pokažu koliko reciklaža može da bude bogata, plodonosna i kreativna i kako lutke mogu da nastanu i od najjednostavnijih materijala i stvari koje nas svakodnevno okružuju.

Glumica Dragana Ilić koja igra mlađu verziju djevojčice naglasila je da je ovo za nju bio možda i najljepši proces.

– Kad dobijete nešto novo da radite, a da prije toga niste ništa slično imali priliku da radite,  mislim da čovek treba tome samo da se prepusti, da pronađe u sebi sve te nove stvari koje možda ni ne zna da ima. I tako koračajući tim nekim novim putevima, uz pomoć rediteljke i kolega, na sceni dolazi do nekih novih riješenja, a to je upravo pozorište – rekla je Ilićeva.

Ispričala je da je djevojčica koju igra jako neobična, radoznala, kreativna, hrabra, drugačija od svojih vršnjaka, te da putem mašte stvara sebi neki novi svijet.

– Ta njena sloboda i imaginacija u nekim momentima prevazilaze realnost u kojoj danas živimo, tako da mislim da smo ovom pričom stvorili neki svijet u kojem svi mi možemo da se pronađemo. To je univerzalna i jednostavna priča o svima nama, o djetinjstvu, o odrastanju, o prolaznosti života, o porodici, o slobodi – kazala  je Ilićeva.

Dalju priču o djevojčici nastavila je glumica Ana Anđelić koja igra stariju verziju djevojčice iz bureta. Ona se prvenstveno zahvalila pozorištu što je pozvalo rediteljku Sonju Petrović da radi sa ansamblom.

– Oduševljena sam ovim procesom i načinom na koji smo radili. Jako sam srećna što smo imali priliku da toliko duboko idemo u sebe, da razmišljamo i da se bavimo svojim unutrašnjim bićem. Mislim da je ovo komad u kojem ima nešto što može da shvati i dijete od tri godine, i ono od šest i od osam, ali i roditelji – navela je Anđelićeva.

Prema njenim riječima dragocjeno je kad imamo tako kompleksnu i složenu predstavu koja se obraća svim generacijama.

– Igram stariju verziju djevojčice i pričam priču o svom djetinjstvu, odnosno o trenutku njenog djetinjstva kad izgubi majku do uslovno rečeno njenog odrastanja.  Mi ovom predstavom pokazujemo da iszubiti jednog roditelja nije toliko strašno, nije naravno poželjno iskustvo da nemate jednog roditelja, ali da je to nešto što može da se prevaziđe i s čim može da se živi. Mislim da je jako važan taj kraj koji je  i pozitivan, jer djevojčica se sjeća svog djetinjstva, ona je to prevazišla, nosi mamu u srcu gdje i treba da bude, kad je već nema.  Jednostavno nastavljamo da živimo i pomirimo se s tim da ne postoji ta osoba, zahvalni smo što smo ju imali i ona je uvijek s nama u mislima i u srcu – objasnila je Anđelićeva.

Dodala je da je veoma važno što se komad ne završava tragično, te da je dobro da djeca koja žive sa jednim roditeljem, ili nemaju drugog da vide da je to nešto što se  ljudima desi, ali da to nije nešto zbog čega oni treba da odustaju od sebe i svog života.