Dragana Ilić za „Nezavisne“: Smisao teatra je da nas mijenja i prosvjećuje

Predstava „Tigrić Tika“ u režiji Jovana Carana najnovije je ostvarenje Dječijeg pozorišta Republike Srpske (DP RS) predviđeno za mališane starije od tri godine.

Riječ je o predstavi koja je zasnovana na šlajfnama iz stripa, a partner Dječijem pozorištu bilo je udruženje „Deveta dimenzija“, koje već godinama afirmiše devetu umjetnost – strip.

Komad izvodi mladi ansambl koji čine Jelena Glizijan, Aleksandar Runjić, Nikola Milaković i Dragana Ilić, a premijerno izvođenje za građanstvo bilo je upriličeno 21. septembra.

Dragana Ilić je završila Akademiju umjetnosti u Banjaluci i već četvrtu godinu je član trupe DP RS, a „Tigrić Tika“ joj je 11. premijera u ovoj kući.

„Ovu predivnu priču o sticanju hrabrosti, o odrastanju jednog malog tigra, osmislio je u potpunosti Jovan Caran, koji potpisuje tekst, režiju, scenografiju, lutke i muziku. Neobična, ali interesantna priča o tigriću koji ostaje bez svojih šara, ali koji uspijeva da savlada sve prepreke kako bi ih dobio nazad“, rekla je Ilićeva na početku razgovora za „Nezavisne“.

Više o novoj predstavi, poukama koje komad nosi i teatru za djecu mlada glumica govorila je u intervjuu za naš list.

NN: Šta najmlađa publika može da nauči kroz ovu predstavu? Ko je zapravo tigrić Tika?

ILIĆ: Tika je naš junak, inspiracija i motiv za bolje sutra. A naši najmlađi sigurna sam da će to prepoznati, pa i primijeniti u svom odrastanju. U tome i jeste smisao dječijeg teatara i teatra uopšte, da nas mijenja, prosvjećuje i budi u nama prave vrijednosti.

NN: Kako je bilo raditi na ovom komadu, kakvi su Vas zadaci sačekali?

ILIĆ: Često se dešava u dječijem teatru da svi igraju sve i teško je izdvojiti samo jednu ulogu, pa tako i u ovom slučaju, mi igramo djecu, koja otvarajući stripove stvaraju svoju priču. Osnovni zadatak je naracija, odnosno pričanje priče (u ovom slučaju stripa), ali tu sam i leptir, majmun, tigar i šta god zatreba. Srećna sam što igram sa kolegama koje su moja generacija i nadam se da ćemo na scenu donijeti novu energiju, osvježenje, polet i radost igre.

NN: Predstava je namijenjena za mališane starije od tri godine. Koliko je rad na ovakvim predstavama drugačiji? Kakvim tehnikama se služite da bi i tako mala djeca razumjela priču?

ILIĆ: Tako je, ovo je predstava za najmlađe i najslađe, a za njih je svaki rad plemenit, posebno teatarski. Svaka predstava je drugačija i to je ono što je zanimljivo kada se bavite pozorištem, igra, igra i samo igra su primarna sredstva kad je u pitanju najmlađa publika.

NN: Tigrić Tika upućuje se u avanturu da pronađe doktora Sovu, koji treba da izliječi njegovu mamu. Kako je tema bolesti majke prilagođena najmlađoj pu-blici?

ILIĆ: S obzirom na to da radimo za najmanji uzrast, nismo ulazili previše u temu mamine bolesti, ono što smo željeli da prikažemo jeste problem, kao i njegovo rješenje. Majka se ubola na otrovni trn biljke boli-boli, i tu je doktor Sova, koji uz pomoć tigrića Tike dolazi na vrijeme da spase situaciju.

NN: Režiseru Jovanu Caranu je ovo druga predstava koju postavlja u DP RS, a Vama je ovo prvi put da sarađujete. Kako je tekla saradnja i da li ste zadovoljni rezultatom?

ILIĆ: Tako je. Jovan Caran je iskusni reditelj i čast je sarađivati s ljudima koji su tolike godine u ovom poslu. Divan proces, zanimljiv koncept, iako smo mladi, ova priča o našem tigriću sve nas je vratila u djetinjstvo, gdje smo svi mi, čitajući stripove, maštali svoj svijet. Pozorište je pokazalo hrabrost dajući priliku da četvoro mladih ljudi ispriča ovu priču. Tigrić je pokazao hrabrost, jer se izborio sa svim nedaćama i preprekama koje su ga snašle, a i mi smo pokazali hrabrost igrajući ovaj komad. Radovao me je cijeli ovaj proces, jer bez hrabrosti nema ni umjetnosti.

NN: Šta su Vam najveći izazovi i odgovornosti pri radu u teatru za djecu?

ILIĆ: Svaka nova predstava za mene je novi izazov, a ujedno i odgovornost. Šta god da radim, trudim se da se dajem maksimalno, jer đeca traže potpunu prisutnost i davanje sebe u cijelosti. Njihove reakciju su najbolji pokazatelji za to.

NN: Pored rada u Dječijem pozorištu Republike Srpske, aktivni ste i u drugim projektima, pogotovo kada je riječ o rodnoj Gradišci. Koliko su kulturni i pozorišni projekti značajni za manje sredine?

ILIĆ: Gradiška je mjesto ne samo odrastanja, nego i spoznaje teatra, mjesto kojem na divan, pozorišni način, mogu da uzvratim za sve ono što sam ja danas. Veliku vrijednost za takva mjesta ima upravo predstava „Tigrić Tika“, koja je mobilna i kompletna stanuje u jednom koferu, što joj pruža mogućnost da putuje od Gradiške do Trebinja, pa i dalje po cijelom svijetu.