Praizvedba predstave „Zaboravljena priča“ 22. maja u DP RS

BANJALUKA – Praizvedba predstave „Zaboravljena priča“ autora Mine Perić i Andreja Boke, u Bokinoj režiji i produkciji Dječijeg pozorišta Republike Srpske (DP RS), na velikoj sceni ove kuće, zakazana je za 22. maj u 18 časova, a komad je namijenjen djeci od tri i više godina starosti.

U predstavi igraju Nikola Milaković, Božana Bijelić, Zorana Šuman i Aleksandar Runjić, a o kakvom komadu je riječ govorila je Ljiljana Labović Marinković, direktorka Dječijeg pozorišta Republike Srpske.

„Pred nama je premijera ‘Zaboravljene priče’, u režiji Andreja Boke, i biće to praizvedba divnog, nježnog teksta koji su zajedno napisali Mina Perić i Andrej Boka. Oni su tu da posvjedoče kako je bilo sresti se prvi put sa banjalučkim ansamblom i prvi put potpisati svoja autorstva u Dječijem pozorištu Republike Srpske“, kazala je Labović Marinkovićeva, dodajući da je uprava kuće na čijem je čelu angažovala Andreja Boku nakon što je njegova predstava „Igraj se sa mnom“, u izvedbi subotičkog Dječijeg pozorišta, prošle godine u oktobru osvojila prvu nagradu na 23. Međunarodnom festivalu pozorišta za djecu, upravo u DP RS.

Direktorka nacionalnog teatra za djecu Republike Srpske navela je da scenografiju, kostim i lutke „Zaboravljenih priča“ potpisuje Sandra Nikač, da je kompozitor Geza Kučera, dok je scenski pokret i koreografiju radila Rita Gobi.

„Riječ je o predstavi u kojoj glumci svojim pokretima, emocijama, svojim tijelom i lutkama koje nose i u kojima su, pričaju priču ne izgovorivši niti jednu jedinu riječ. Riječi u ‘Zaboravljenim pričama’, kojih ćemo se svi mi zajedno, kroz narativ naših djetinjstava, podsjetiti, izgovaraće pripovjedač. Pripovjedači pričaju priče, a taj pripovjedač je Duško Mazalica, čiji ćemo glas slušati sve vrijeme predstave, a dječaka koji je zaboravio bakinu priču i glas tog dječaka će tumačiti Todor Mazalica, sin Duška Mazalice, tako da imamo jedan neobičan generacijski susret oca i sina kroz ovu živu ljudsku priču“, navodi Ljiljana Labović Marinković.

Andrej Boka pohvalio je uslove rada u DP RS.

„Ovo je moj prvi susret sa Dječijim pozorištem Republike Srpske i banjalučkim ansamblom i moram da kažem da sam bio jako prijatno iznenađen odnosom prema radu, ne samo glumaca, nego i tehnike i same uprave. Takva posvećenost se rijetko viđa. Ovo sad možda zvuči kao pro forma, ali stvarno to mislim. Sa dramaturškinjom Minom Perić i ranije sam razgovarao kako su ovo idealni uslovi za rad u pozorištu“, rekao je Boka.

On je otkrio da je zajedno sa Duškom Mazalicom ustanovio da bi tema predstave trebalo da bude pripovijedanje.

„Šta je pripovijedanje u eri vještačke inteligencije i tehnološkog razvoja i kako bismo mogli da se vratimo na stari princip pripovijedanja, neka su od pitanja na koje smo pokušali da odgovorimo u početku. Onda sam razmišljao o tome šta su motivi pričanja priče i lako se stvorio motiv ptice i jajeta, te motiv dječaka koji je volio da ide kod bake. Baka je umrla i dječak više nije mogao da se sjeti priča koje je ona njemu pričala. To je osnovna premisa. Poslije toga, kada sam smislio osnov priče, sa Minom sam to razradio. Ona je napisala tekst koji smo isto poslije zajedno dorađivali i mislim da smo dobili jako dobar osnov za inscenaciju“, pojasnio je reditelj.

Mina Perić je rekla da je rad na ovom tekstu za nju bio jako emotivan.

„Od trenutka kada smo krenuli da radimo Andrej zna koliko sam plakala, a u stvari to nije plakanje zbog tuge, to je susret sa sobom, sa onim što nosiš, što su ti predali u nasljeđe, a to su priče. Kada smo počeli da razgovaramo o tome ko su likovi ove priče, razgovarali smo da li je to baka, da li je deka, a u stvari shvatila sam da je pripovjedačko nasljeđe, jedno snažno žensko nasljeđe, jer su bake oduvijek pripovjedačice kuće. One čuvaju i porodičnu istoriju i pripovjedačku tradiciju. Uostalom znamo i da je Enheduana, prvi autor, odnosno prva autorka koja se potpisala ispod jedne priče. Mi ne znamo koliko je ona tad imala godina, možda je čak bila i baka u ono vrijeme“, ispričala je Mina Perić.

Dodaje da su priče zapravo ono po čemu pamtimo naše bake.

„Kako smo razvijali priču shvatili smo da bake u nekom trenutku odu od nas, da nestanu, a da ih mi moramo čuvati. Bilo nam je važno da djeca kao poruku sa kojom će izaći sa predstave ponesu tu ideju da je tuga emocija kao i svaka druga u životu. Važno je naučiti da se sa njom živi i da se ona vremenom pretvori u setu, pa da se poslije sete pretvori i u ljubav prema sjećanjima koja imamo. Zato je naša ‘Zaboravljena priča’ u stvari jedna radosna priča, o radosnom ponovnom susretu sa bakom kroz sjećanje“, pojasnila je Perićeva.

Duško Mazalica, umjetnički direktor DP RS, rekao je da su Andrej Boka i on svesrdno podržali ideju Mine Perić da baka bude glavni lik.

„Nas dvojica kao očevi imamo posebnu pažnju i prisutnost sa djecom kada je u pitanju pripovijedanje. Kada smo se prvi put čuli, vrlo jasno i jednostavno smo dogovorili da to treba da ide u tom pravcu. Ali kada je Mina Perić došla, ona je jednostavno donijela tu priču o baki, koja je mnogo jača i mnogo značajnija, pogotovo kada se žensko dijete rodi, od majkine majke ono pokupi najviše jajnih ćelija. Prosto, priroda je tako pokazala. Dakle, u genetskom DNK smislu znamo da i stvari što se tiču pripovijedanja i sazrijevanja dolaze od baka“, zaključio je Mazalica.

NEZAVISNE NOVINE