Predstava „Tri praseta“ sutra premijerno na sceni Dječijeg pozorišta RS

Prema riječima direktorice Dječijeg pozorišta RS Ljiljane Labović Marinković ovu predstavu važnom čini činjenica da je bajka „Tri praseta“ sastavni dio djetinjstva svih nas.

– “Tri praseta“ su zaista najpoučnija bajka za djecu, zato što od ta tri mališana učimo mnogo o onome šta nas sve čeka u životu, odnosno kako pronaći svoj put, koliko je važno biti marljiv, vrijedan i svojim rukama postići ono što je najvažnije, što možemo da branimo, ali i da druge zaštitimo i da pružimo utočište i krov nad glavom onima koji su nevolji – objasnila je Labović Marinković.

Dodala je da iako kroz dječiji narativ ova bajka mnogo govori i odraslima, podsjećajući nas na ono što je najvažnije u životu, a to je prije svega da smo dobri ljudi.

Režiserka Bransilava Stefanović, koja dolazi iz Beograda, istakla je da se nakon istraživanja odlučila za knjigu Engleske narodne bajke po Džozefu Džejkobsu.

– Ne znam ima li pozorišta koje nije radilo „Tri praseta“ i ovde u Republici Srpskoj je postavljana više puta. Međutim, svi ti tekstovi rađeni su po motivima bajke „Tri praseta“. Odlučila da se vratim najstarijoj zapisanoj verziji-objasnila je Stefanovićeva.

Dodala je da je Džozef Džejkobs neko ko bi se mogao opisati kao engleski Vuk Stefanović Karadžić ili Dositej Obradović.

– Bajke služe tome da u sigurnom okruženju, uz prijatelje, uz roditelje, deca sretnu budući strašni život u kome ne mogu izbeći ono što je pred njima, one teške i ozbiljne trenutke. Život koji nosi padove, poraze, surovost. Ako se prikaže neka lažna, šećerna bajka o tome kako će sve biti lepo, i kako je sve na svetu igra i pesma, pitanje je kakvi će ta deca biti ljudi. Ako ne znaju da postoji nešto strašno. Na nama je da to strašno uvedemo na takav način da probudimo u deci osećanje da to može da se pobedi-ispričala je Stefanovićeva.

Dodala je da je jedan dio autentične surovosti iz pomenute prabajke sačuvan, te da je jedan dio modifikovan.

Scenografkinja Sandra Nikač naglasila je da je imala kreativnu slobodu tokom ovog procesa, ali i sjajan odnos sa rediteljkom i dodala da je ovo bilo nevjerovatno zabavno iskustvo.

Ovaj komad spojio je glumce dvije generacije, a mališani će imati još jednu predstavu na repertoaru u kojoj će uživati.

MUZIKA

Kompozitor i dirigent Dušan V. Urošević prvi put radi sa ansamblom Dječijeg pozorišta RS, a kako je kazao budući da je riječ o narodnoj bajci smatrao je da i muzički koncept treba da se oslanja na nešto narodu blisko.

– Ideja je bila da zvuk na sceni, bude zvuk koji se uživo stvara kroz pokret, kroz govor, kroz instrumente koji su ili skriveni a nekad i neskriveni, te da se negde referišemo na nešto što je kao govorni hor. Takođe, shvatili smo da decu moramo da upoznamoi sa narodnim stvaralaštvom Krajine-kazao je on.

Dodao je da će se tokom predstave čuti zvuk koji nije sa scene, a koji se referiše na narodno pjevanje.