Snežana Milidrag za „Glas“: Teatar je kuća za dobre ljude

To je zanimljiva predstava za niži uzrast. Jako je slatka predstavica. Po originalnoj bajci, znate, Branislava je zamislila da nema muzike i songova, u stvari naš dirigent Dušan Urošević, koji je radio muziku, on je, znate, rekao zanimljivu stvar, a to je, da je muzika sve, svaki zvuk i da ne mora to da bude sada komponovana pjesma.

Ova iskusna glumica Dječijeg pozorišta i vrsna umjetnica ističe da je ova predstava zanimljiva bila i zbog uvođenja pjesama iz našeg kraja.

– Zanimljiva je predstava zbog uvođenja pjesama iz ovog kraja ne bi li se djeca malo više upoznala sa našom baštinom, kulturom i tradicijom. Naime, u predstavi igram Naratora, neko koji nas vodi kroz čitavu bajku i priču i jako mi je lijepo što sam dio ove predstave koja je jako gledana!

GLAS: Postoji mnogo adaptacija ovog remek-djela Džozefa Džejkobsa, ali kada biste na neki način morali da uradite apologiju Stefanovićeve adaptacije i zbog čega se ona izdvaja od drugih, kako bi to izgledalo u Vašim riječima? 

MILIDRAG: Ja sam to igrala još prije dvadeset godina u režiji jednog iskusnog reditelja poput  Antojuka koji je kod nas radio nekoliko predstava. Uostalom, to je bilo potpuno drugačije od ovog i mislim da se razlikuje ova adaptacija upravo zbog nedostatka songova i zbog tog specifičnog zvuka koraka i jednostavno zato što je to  ispričano na jedan prilično drugačiji način.

GLAS: Htjeli bismo da se osvrnemo na godine prije nego što ste zaplovili pozorišnim brodom Dječijeg pozorišta RS..  Šta biste mogli da izdvojite iz tog pređašnjeg perioda, odnosno po čemu pamtite vrijeme provedeno u Narodnom pozorištu Užice u kojem ste ostavili izuzetan umjetnički trag? 

MILIDRAG: To su bile za mene jako teške godine, znate i sami, rat, izbjeglištvo, nije bilo nimalo lako, vjerujte. Tada sam došla iz Mostara u kojem sam dugo igrala u lutkarskom pozorištu, a u tadašnjem Užicu nije postojalo dječije pozorište nego su se dječije predstave prikazivale u Narodnom, i tu je počeo moj novi pozorišni put ako mogu tako da kažem. Uprkos tom ratnom vihoru i nesrećnim vremenima, moram da kažem da mi je bilo lijepo, jer sam ipak bila okružena sa dosta dobrih ljudi koji su na razne načine pomagali i prihvatali nas koji smo bili novi u tom gradu. Uvijek se rado sjećam tih ljudi. Ma znate kako, u pozorištima je gotovo uvijek isto, u pozorištu žive dobri ljudi!

GLAS: Da li se sjećate možda neke predstave iz tog doba koja je onako posebno urezana u Vaše sjećanje? 

MILIDRAG: Dosta je toga bilo… Evo, sjećam se da smo radili Judžina O’Nila, sa divnom rediteljkom Lilijanom Ivanović. Doduše, igrala sam tu neku malu slatku ulogu, ali nasuprot tome i kad saberemo kompletan proces i taj krajnji rezultat, zaista smo napravili lijepu predstavu. Eto, to mi prvo pada na um. Ima dosta toga, ali ko će se sad svega sjetiti (smijeh).

GLAS: Kažite nam nekoliko riječi o samim počecima u Mostaru? 

MILIDRAG: Počeci u Mostaru su bili zaista divni i dirljivi. Znate, to je bilo doba Jugoslavije kada su dolazili kvalitetni reditelji sa raznih strana poput: Luke Paljetka, Edija Majerona, Saše Jovanovića  i da ne nabrajam dalje. Mnogo, mnogo njih. To lutkarsko pozorište je u tom vremenu dosta bilo nagrađivano i nosim pregršt lijepih uspomena.

GLAS: Koja znanja i iskustva nosite  iz hvaljenog projekta „Jablan“ u režiji Duška Mazalice. Šta je to što nudi veliki Petar Kočić glumcima i šta glumci pronalaze u Kočićevim riječima?

MILIDRAG: Prvo jezik! Ako se ja pitam. Taj fenomenalni jezik. I uvijek sam srećna što ta naša djeca mogu da čuju taj jezik ! To je klasika za sva vremena. „Jablan“ nosi mnogo pouka i to je prekrasna priča koju smo radili sa Duškom, i tako je bilo lijepo, radili smo to nekako drugarski s mnogo topline i ljubavi. Ukratko, mogu reći da je bio drugarski projekat (smijeh).

GLAS: Šta biste izdvojili iz  ogromnog Kočićevog književnog opusa? 

MILIDRAG: Ne znam. Teško bih se sad odlučila. Možda njegove pjesme. ‘Ajde, neka budu pjesme ! To je zaista nešto predivno.

GLAS: S obzirom na to da pripadate umjetnicima koji nisu baš dio egzibicionističkog hora koji danonoćno bombarduje objavama kroz društvene mreže te, čini nam se da Snežana Milidrag živi život sasvim suprotan od većine, daleko od medija i vreve samoisticanja na mrežama.. Kako izgleda Vaš svijet mimo scene? 

MILIDRAG: Šta da kažem na ovo.. Ja stvarno obožavam umjetnost, ja sam prije svega konzument. Dakle, umjetnost i van umjetnosti! Volim da se bavim književnošću, filmom, muzikom. To je moj svijet!

GLAS: Kada smo kod književnosti, koji je to pisac kojem se često vraćate?

MILIDRAG: Stalno se vraćam Dostojevskom. Čovjek je odgovorio na sva pitanja koja muče dušu čovjekovu. Nema se tu šta više pričati (smijeh)

GLAS: Cijeli svoj život posvetili ste pozorišnoj umjetnosti i jedna ste od rijetkih glumica koja je ostala dosljedna ovoj umjetnosti. Imali ste pojavljivanja u seriji „Hotel Balkan“, a takođe ste gostovali  u hit seriji „Dobro jutro komšija“. Kakva iskustva nosite sa tih televizijskih setova?

MILIDRAG: Iskreno, nisam u tim krugovima i ne poznajem te ljude, a da budem još iskrenija ako se može biti iskren u medijima, nisam to nikad voljela, ipak sam ja glumica Dječijeg pozorišta, ako me shvatate. Sad, da se vratim na ovo pitanje od malo prije, zaista nisam neka osoba koja voli da se eksponira i da bude popularna i sve u tom tonu. Ne! Ja prosto volim pozorište i taj život u njemu.

GLAS: Iskusan ste profesionalac, koliko Vas je gluma promijenila i šta Vam je donijela kao osobi na sceni i osobi iza scene?

MILIDRAG: Gluma me nije uopšte promijenila i mislim da živim to što jesam. A šta mi je donijela ? Pa to su ljudi! Srećna sam što sam radila sa ljudima sa kojima sam imala slične poglede na život. Srećna sam što smo se uvijek šalili i smijali. Srećna sam zbog tog zajedništva da se napravi lijepa predstava. Naravno, para nikad nije bilo dovoljno, ali je zato smijeha i kreativnog rada bilo na sve strane (smijeh). Eto. Zbog toga sam srećna!

GLAS: Jasno je da kod nas planiranje nije pretjerano lak zadatak, ali šta se novo može očekivati od Vas kao umjetnika u sljedećem periodu?

MILIDRAG: Pa ne znam, šta da vam kažem, valjda će biti još nekog posla do penzije (smijeh).

MALENOV

GLAS: Radili ste često sa režiserom Slavčom Malenovim? 

MILIDRAG: Veliki čovjek i umjetnik.  Znate, nije svaki put da rad liči na umjetnost, ali vjerujte kada se radi sa Slavčom onda to uvijek bude umjetnost. On je veliki reditelj, zaista! Uz sve to je blag čovjek koji je spreman uvijek  i zna šta hoće tokom svakog procesa. Sigurno da je jedan od reditelja sa kojim glumac uvijek osjeća lakoću i pitomost tokom čitavog procesa.