Ljiljana Labović Marinković, za “Glas Srpske”: Narod koji nije ukorijenjen u svoju književnost nema budućnost

– Legitimno je i pobjeđivati sa samo jednom predstavom, ali kada tri različite predstave superiorno stignu pred različite žirije i poentiraju, onda ste zaista s razlogom ponosni na uspjehe svoje institucije – dodala je ona.

GLAS: Kako posmatrate godinu koja je iza nas? S kakvim izazovima ste se susretali u radu?

LABOVIĆ MARINKOVIĆ: Protekla godina je već od marta, kada je u potpunosti prestala napetost od strogih epidemioloških mjera i strah od korone, krenula u furioznom tempu. Kao da smo na krilima poletjeli među publiku, na putovanja, i ta energija slobode je doprinijela snazi naše kuće. Nizale su se premijere  “Junak u tregerima”, “Konjić Grbonjić”, “Bio jednom jedan lav”, “Mala sirena”, a uz sav taj radni tempo, pakovali smo kofere, putujući na mnoge adrese. Sa tih važnih adresa su stizale i nagrade kao potvrda da se nacionalni teatar za djecu Republike Srpske s razlogom svrstava među najbolje evropske teatre.

GLAS: Budući da smo na početku godine, možete li nam reći kakvi su planovi Dječijeg pozorišta RS, kakve radosti pripremate za naše najmlađe?

LABOVIĆ MARINKOVIĆ: Najneskromniji plan bio bi – ponoviti 2022. godinu. Ali, svaki novi dan donese nešto novo, tako da u tom duhu nastavljamo da predano i angažovano radimo za našu publiku, što je najvažnije, ali i da odmjerimo snagu sa kolegama u regionu i njihovim novim produkcijama. Tokom februara raspisujemo javni poziv za selekciju našeg 22. Međunarodnog festivala pozorišta, a mi se spremamo za izazovna putovanja. Predstava “Bio jednom jedan lav”, u režiji Nikole Bundala, kojom smo obilježili stogodišnjicu Duška Radovića, pored toga što je osvojila našu publiku, osvaja i selektore važnih festivala. Ne krijem da smo oduševljeni komentarima selektora koji su ovu predstavu uvrstili u takmičarske programe “Teatra u koferu”, Festivala u Lomži, Poljska, 2. Novosadskih pozorišnih igara i Međunarodnog pozorišnog festivala u Ankari. To su već tri velike vijesti, a “Lav” će možda još da putuje, o čemu ćemo informisati, kada se i te “kockice slože”. Važno je to što danas i sutra konačno ponovo dočekujemo naše kolege iz Malog pozorišta “Duško Radović” iz Beograda, koji će izvesti svoje predstave “Snežna kraljica” i “Bambi”. Riječ je o divnoj saradnji naših kuća, koja je ustanovljena 2016. po principu – Banjaluka u Beogradu, Beograd u Banjaluci. Korona je, nažalost, prekinula ovaj niz, jer smo mi u martu 2020. nakon prvog izvođenja predstave “Sirano de Beržerak” upravo u salonu “Radovića” zajedno sa kolegama gledali pres konferencije na kojima je saopštavano da i Srbija i Republika Srpska idu u lokdaun. Beograđani nam konačno ponovo stižu, zbog čega zahvaljujem Gradskoj upravi Banjaluka koja će biti njihov domaćin, jer je i grad Beograd uvijek domaćin nama, kada gostujemo u “Radoviću”.

GLAS: Najavili ste novu predstavu “Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru” koja će biti rađena prema istoimenom djelu našeg pisca Berislava Blagojevića. Prošle godine ste realizovali predstavu “Junak u tregerima” po djelu takođe domaćeg pisca Jove Čulića. Koliko je važno da na scenu postavljate djela naših pisaca?

LABOVIĆ MARINKOVIĆ: Nije važno, nego je najvažnije. Narod koji nije ukorijenjen u vlastitu književnost, umjetnost, nema budućnost. A mi, ukorijenjeni u našeg Kočića, Ćopića, Ršumovića, Zmaja, Radovića.., s razlogom vjerujemo u savremene, velike i važne stvaraoce za djecu. Djela Jove Čulića, kao i Berislava Blagojevića, po svojoj književnoj vrijednosti afirmisana su upisivanjem u obaveznu školsku literaturu, smještajući se kraj imena koja su bila dio vaše i moje školske literature. Izmještajući ove sjajne rukopise na scenu, čineći od njih snažne pozorišne predstave, pokazujemo i dokazujemo da je knjiga suština. I kada se čita, a i kada se gleda! Nacionalni teatar za djecu ovim snažno afirmiše sinergiju prosvjete i kulture, jer se mi ne igramo, nego igramo za djecu. Mi smo veliki, veliki su naši pisci i oni su u istoj pedagoškoj i umjetničkoj ravni sa djelima nastalih u nekim drugim vremenima. U to ime, sa takvom sviješću i opredjeljenjem, sigurna sam da Dječije pozorište RS s razlogom nosi atribute nacionalnog teatra.

GLAS: Društvo se mijenja, djeci je danas u sferi interneta ponuđeno mnoštvo sadržaja. Kako Dječije pozorište RS prati te promjene, na koji način se prilagoditi, držati dječiju pažnju, a s druge strane sačuvati ono iskonsko, tradicionalno?

LABOVIĆ MARINKOVIĆ: Sve se mijenja, izuzev djeteta! Na razvoj djeteta – kada će prohodati, kada će niknuti prvi zubići… ne utiču nikakve tehnologije. Perceptivnost svijeta oko sebe i psihološki razvoj svake male glave prolazi isti put. Na tom putu su – igra, priče, mašta, igračke, knjige, šareni predmeti, muzika, lutka, sve što oživljava u našim predstavama, a dopire do njihovih srca. Oduševljena sam mladim roditeljima koji sa dječicom dolaze u pozorište, koje je uvijek puno. Naša misija je doprijeti do roditelja – zainteresovati ga, motivisati da krene sa svojim djetešcetom da vidi “Školu za pačiće”, “Medvjedića Timoteja”. Roditelji nam ne vjeruju, nego u nas vjeruju! To je suština.

GLAS: Koliko su značajna gostovanja DP RS u gradovima i opštinama Republike Srpske? Hoće li toga biti više u ovoj sezoni?

LABOVIĆ MARINKOVIĆ: Snimci aplauza i veselja kojima naš ansambl dočekuju u Laktašima, Prijedoru, Doboju, Palama, Istočnom Sarajevu, Foči su fascinantan dokaz koliko je malo potrebno da bismo bili jedni uz druge i koliko je važno što jesmo jedni sa drugima. Beskrajno je važno da putujemo u manje gradove i opštine i naravno da ćemo i u 2023. godini putovati, putovati i biti sa dječacima i djevojčicama širom Srpske. Predstave “Djevojčica i drvo” i “Bio jednom jedan lav” tokom februara kreću u ovu misiju.

Festival

GLAS: S obzirom na to da Dječije pozorište RS tradicionalno organizuje Međunarodni festival pozorišta za djecu na koji dolaze ansambli iz evropskih država, jeste li se susretali sa nekim neobičnim zahtjevima glumaca i reditelja, ima li nekih anegdota?

LABOVIĆ MARINKOVIĆ: Za 21 godinu koliko traje naš festival, sabralo se mnogo divnih događaja, susreta, doživljaja, i, naravno anegdota. Ali ono što ja s razlogom, posebno ističem su komplimenti evropskih i svjetskih kolega našoj publici. Ilustrovaću to riječima Jaroslava Kilijana, direktora svjetskog teatra “Lalka” iz Varšave, koji mi je rekao da je impresioniran kako naša djeca reaguju i prihvataju njihove predstave. To je suština. Kada gosti komplimentiraju mališanima, oni time u najboljem detektuju da su to djeca, koja zahvaljujući svojim roditeljima, pedagozima, ali i pozorištu, razumiju teatar i procjenjuju igru logikom dobrog iskustva i umjetnosti kojoj svjedoče gledajući i misleći predstave svog voljenog teatra.