Junak u tregerima

Riječ reditelja

Koja dobra pripovjest o našim i tuđim veličinama, o našim i tuđim slabostima, o svijetu koji je izvitoperen i kao ispao iz zglobova. Cijela metafora, simbolika priče sažeta je već u tim, i djeci i nama, dobro poznatim životinjama, i u njihovom pretpostavljivom ponašanju: u odanom psiću koji srlja „u hrabrost“ i u glasnim, preglesnim, glupim, preglupim kokoškama koje ne vide dalje od vlastitog nosa, to jest kljuna. Sva idejnost i smisao pružen je već u samom odabiru okoliša i u njihovim akterima. Mali psić i velike kokoši: dva simbola naših karaktera. Nenametljivo, čisto, a emotivno i prijemčivo. Iskustveno! Jednostavnost, jasna linija ovakve priče, bez mnogo zaobilaženja i suvišnog tumačenja, točan odabir tipova i karaktera, idealni su za formu lutkarske predstave: radnja koja se odvija sama od sebe, a sadržaj ostavlja vremena za scenu, za kazalište, za detalj i za finu lutkarsku igru.

Dubravko Trojanac