Kuća vremena

Riječ reditelja

Postavljanje romana na scenu uvijek nosi izazove. Dok roman dopušta unutrašnje monologe, opise misli i osjećanja, pozorište traži da se sve to izrazi fizičkim aktivnim scenskim događanjem. Svaka adaptacija podrazumijeva izbor – šta zadržati, šta preoblikovati, kako atmosferu i ritam teksta prenijeti na scenu, a da pri tom priča ostane autentična i živa. Poseban izazov je bio da se prenese složenost likova i njihovih odnosa na način koji će biti dinamičan i blizak publici. Kuća vremena bavi se vječnom temom generacijskog jaza – nerazumijevanja, nesporazuma, ali i ljubavi koja povezuje starije i mlađe generacije.

Radeći ovu predstavu, preispitivao sam i sebe – koliko sam strpljiv, šta istinski želim i kako se nosim s vremenom koje je potrebno da stvari sazriju. Svjestan sam da su mnoge važne stvari u mom životu zahtijevale vrijeme, a opet, ne mogu da ne osjetim nestrpljenje kada razmišljam o onome što dolazi. Dok sam gledao unaprijed, činilo mi se da čekanje traje vječno, ali sada, osvrćući se unazad, sve to vrijeme izgleda kao tren. Ova predstava me naučila da prihvatim taj paradoks – da cijenim trenutak u kojem se nalazim, ali i da ne prestanem sanjati o onome što dolazi.

Ovu predstavu smo stvarali s vjerom, ljubavlju i nadom. Neka ovo bude susret u kojem će se i djeca i roditelji prepoznati, nasmijati, a možda i zamisliti. Nadamo se da će ova priča podstaći i djecu i roditelje da se pogledaju iz nove perspektive, da razgovaraju i pronađu zajednički jezik, jer, na kraju, svi dijelimo isto vrijeme – samo ga drugačije osjećamo.

Dobro došli u Kuću vremena!

Nikola Bundalo