Komemoracija povodom iznenadne smrti glumca Dragana Banjca: Bio vitez umjetnosti za djecu

BANJALUKA – Komemoracija povodom iznenadne smrti Dragana Banjca, glumca Dječijeg pozorišta Republike Srpske, mališanima omiljenog lovca, bijelog zeca, mede i drugih likova iz najljepših bajki svijeta koje je dočaravao, održana je danas u Dječijem pozorištu RS.
Porodica, prijatelji i kolege ispratili su posljednji put čovjeka koji je volio pozorište i živio umjetnost. Stihovima Zvonka Bogdana „Već odavno spremam svog mrkova da se prođem kasom od miline, da obiđem staze, staze svog djetinjstva za salašom želja da me mine“ i bijelim ružama ispratili su svog prijatelja.

Direktorica DPRS Ljiljana Labović Marinković na komemoraciji je saopštila da se ansambl zauvijek oprašta od prijatelja, glumca i viteza umjetnosti za djecu.

– Svaka riječ je malo, jer sjećanja je previše. Znamo kako je bilo sa Draganom Banjcem, ali ne znamo kako će biti bez njega. Koliko dugo će svaki dolazak u pozorište, putovanje, svaka proba i premijera biti tužni, hladni i prazni jer njega nema. Ovo pozorište ima 67 godina i pod njegovim zastavama umjetnosti trajale su mnoge generacije i karijere, mnogima je dolazio kraj, odlazili su u penziju, mnogi su davno preminuli, ali ova generacija koja danas igra nije zaslužila da se tako rano suočava sa smrću jednog člana ansambla, da ispraća ovako mladog čovjeka, svog prijatelja, glumca. Zato i jesmo zatečeni – rekla je Labović Marinković.

Naglasila je da nije u redu što ispraćamo Draganovih 47 godina.

Na komemoraciji je govorio i profesor Luka Kecman koji je istakao da je Draganu Banjcu ostao dužan odgovore na pitanja o kojima su nekad razgovarali.

– Sve je sadržano u istini i doboroti koju si nosio u sebi od rođenja,  i kojom si razoružavao i najveće mrgude. Tvoja dobrota je bila začinjena istinom koja te je mučila, izjedala, gorela velikim plamenom, a ti je gasio tečnošću različitog porekla. Tražio si odgovor na pitanje kako da živi čovek u ovom pokvarenom svetu. Sada ti kažem da si znao odgovor i da si ga živeo. Svaki tvoj čin reč i osećaj disao je večnim smislom dokazujući svakom da ima pravo na život dostojan sebe – ispričao je on.

Naglasio je da je Banjac volio bez ostatka, silno i ponekad nespretno, te da je volio glumu i pozorište od djetinjstva do vječnosti.

– Ušao si u pozorište kao dečak, sada se ispisuješ iz njega sa istim onim pogledom radoznalog dečaka prepunog straha, sa manjkom samopouzdanja ali sa ogromnom strašću da se poleti do neslućenih visina. Da li si ih osvojio? O da itekako, čak i onda kada si izgovorio čuvenu sentencu  „Ničija nije do gorje zorjela“. Publika je sve razumela a mi smo se kolegijalno smejuljili, jer je tako normalno u pozorištu-kazao je Kecman.

Ispričao je da je Banjac igrao za svu djecu svijeta sanjajući da zaigra za svoju Anastasiju.

– I zaigrao si.  Sada te molim da razigraš u tim srećnijim prostorima sve one velikane koji te dočekuju. Dajte mi srce puno ljubavi kao što je bilo Banjčevo pa ću preobraziti planetu – poručio je Kecman.

Banjac je sahranjen na Rebrovačkom groblju u Banjaluci.

Biografija

Dragan Banjac rođen je 1975. godine u Banjaluci. Akademiju umjetnosti je završio u klasi profesora Nenada Bojića. Od 1998. bio je član ansambla Dječijeg pozorišta RS. Igrao je u predstavama „Ježeva kućica“, Tri praseta“, „Peća i vuk“ i mnogim drugim uveseljavajući najmlađa lica.