„Kuća vremena“ premijerno odigrana u DP RS: Šta bismo radili kada bi sutra sve stalo
BANJALUKA – Predstava „Kuća vremena“ rađena u režiji Nikole Bundala, a po dramatizaciji Aleksandra Vasiljevića, premijerno je odigrana u četvrtak naveče na sceni Dječijeg pozorišta Republike Srpske (DP RS).
Riječ je o predstavi rađenoj po romanu Jelene Kojović Tepić, koji je nastao iz odgovora na dječje pitanje „Kuda odu stare godine kada dođu nove“.
Upravo taj multiverzum nazvan „Kuća vremena“ ansambl DP RS oživljava na sceni fokusirajući se na predstojeću Novu godinu koju tumači Dragana Ilić.
Nju za dolazak na svijet spremaju tri tetke Ljubav (Ana Anđelić), Vjera (Aleksandra Spasojević) i Nada (Božana Bijelić). Tetke svoj zadatak shvataju vrlo ozbiljno jer ako Nova godina nije dobro i detaljno pripremljena svijet mogu zadesiti razne nevolje i nedaće.
Publika Novu godinu može prepoznati po kariranom crvenom kostimu sa zelenim detaljima, dok se ozbiljnost tetaka i veličina njihove obaveze može slutiti po plavim kostimima koji podsjećaju na različite verzije iste uniforme.
Kostimi su, kao i scenografija, djelo Dragane Purković Macan, koja je sjajno ilustrovala atmosferu predstave i karakter likova, a u tom zadatku joj je pomogla asistentkinja Zorana Klječanin.
Atmosferu predstave dočarava i muzika koju potpisuje Petar Topalović, a pohvalu zaslužuje i Teodora Radivojević koja je zaslužna za nekoliko vrlo zanimljivih rješenja scenskog pokreta.
Osim Nove godine, najveću dinamiku na scenu donose djeca Matija (Nikola Milaković) i Jovana (Jelena Glizijan). Iako je novogodišnja euforija često bez čvrstih temelja, dječja razdraganost proizlazi iz činjenice da je ova predstava smještena u period neposredno pred praznike, što u njihovom svijetu znači da uskoro dolaze darovi i ispunjenje želja.
Radoznalost i iskrene želje ih vode do Nove godine, koja i njih, kao i mališane u publici, upoznaje s tim šta je „Kuća vremena“. Zaplet nastaje kada usljed nepraćenja uputa i spiska triju tetaka Nova godina odluči da na svoju ruku ostvari sve želje. Tako pored brojnih drugih želja na Matijin zahtjev staje vrijeme.
Ovo je ključni momenat predstave koja, kako je Jelena Kojović Tepić rekla na najavnoj konferenciji za medije, računa na pametnu djecu koja mogu da je razumiju na simboličkom nivou.
Naravno, sve i da ne razumiju, ova predstava može biti dobar podsticaj za roditelje da sa djecom razgovaraju o tome zašto nestaju Ljubav, Vjera i Nada kada stane vrijeme i zašto bez njih svijet ne može da funkcioniše.
Na ovo pitanje se nastavljaju brojna druga, među kojima su i ona o važnosti porodice, prijatelja, odrastanja i šta bismo radili kada bi sutra sve stalo.
Da bi svijet vratio u normalu, Matija mora istinski da vjeruje i tako vrati Vjeru, mora istinski da se Nada da bi vratio Nadu i mora istinski da voli da bi na svijet vratio Ljubav. Ovo je još jedan zanimljiv momenat u kojem se vidi iskrenost i snaga dječjih emocija, koje i jesu pokretač svijeta.
Ljubav, Vjera i Nada zajedno imaju snagu da ponovo pokrenu vrijeme, koje je prikazano kao pokretanje triju bicikala, a pokretanjem vremena pokreću i svijet, što je i glavna poruka ove predstave. Naravno, pored toga što mogu da pokrenu svijet, Ljubav, Vjera i Nada ga čuvaju svojim darovima koje pažljivo daju na čuvanje svakoj Novoj godini.
Iako je za diskusiju otvoreno pitanje da li su pojedini dijelovi ove predstave previše bučni i nedovoljno razumljivi za dijete od šest godina, razvoj djeteta je individualna kategorija, a zadatak roditelja je da mu postavlja nove ciljeve.
Pozorište ne treba da bude samo mjesto zabave i razonode, već i mjesto koje otvara nova pitanja, što ova predstava definitivno radi.
NEZAVISNE novine